LEPOTE I ISTORIJA IZ SRCA MAČVE
ZNAMENITOSTI U BOGATIĆA
Crkva Glogovac
Hram je posvećen SV. APOSTOLIMA PETRU I PAVLU i građen 1927. godine je po uzoru na spomenike moravske stilske grupe. Njena osnova je u obliku trikonhosa sa polukružnom oltarskom apsidom na istoku i pravougaonim plitkim konhama na bočnim zidovima. Glavni zalazni portal je uz zapadni traver.Na preseku podužnog broda i bočnih pravaca preko sistema lukova i pandatifa uzdiže se ortogonalna kupola. Crkva je zidana od tvrdog materijala opeke i kamena sa malterisanim i belo okrečenim fasadama. Ukrašena je nizom reljefnih elemenata građenih u duhu moravske srednjovekovne arhitekture. Ovaj ukras naročito je bogat na
zapadnoj fasadi, ali i iznad ulaznog portala, dovratnici, arhitrov, lučna arhivolta, stilizovana rozeta i kordonski venac. Crkva je skladna građevina elegantnog oblika ukrašena nizom reljefnih elemenata izuzetnih umetničkih vrednosti.
Peta je po redu crkva koja je građena na ovom lokalitetu. Izuzetnu umetničku vrednost ima ikonostas ovog hrama koji je izradio Stevan Todorović, a prenet je iz prethodne crkve. Veliku umetničku vrednost imaju i tri sačuvane ikone iz prve crkve na teritoriji Mačve.
Hram je spomenik kulture, stavljen pod zaštitu države.
Crkva u Dublju
Hram posvećen HRISTOVOM VAZNESENJU spomen-kosturnica je izgrađena 1936. godine, po uzoru na spomenike moravske stilske grupe. Izvedena je u obliku razvijenog trikonhosa sa osmostranom kupolom.
Nad pripratom je zvonik, a u kripti smeštenoj ispod nje nalaze se kosti ratnika izginulih u Prvom svetskom ratu. Oltarska apsida i pevnice su spolja petostrane a iznutra polukružne. Bogato dekorisane fasade odražavaju srpsko-vizantijski stil građenja. Dva horizontalna venca dele fasade na tri dela. Portali su na zapadnoj strani i na pevnicama. U luneti iznad zapadnog portala je niša sa naslikanom predtsvom Hristovog Vaznesenja. Ikonostasna pregrada ukrašena duborezom postavljena je u vreme izgradnje hrama. Ikone je slikao Stevan Čalić.
Kompleks spomenika posvećenih ranijim ratovima, koji se sastoji od postamenta na kome su smešteni spomenici učesnicima ratova od 1912-1918. godine i od 1941-1945. godine i spomen bista Vojvode Milića Drinčića nalaze se jugoistočno od hrama.
Hram je značajan spomenik kulture, stavljen pod zaštitu države. U porti crkve ovog hrama svake godine se obeležava godišnjica jedne od najvažnijih bitaka u II srpskom ustanaku koja se odigrala 1815 godine. Sam program je bogat kulturnim, umetničkim i sportskim sadržajem.
Crkva Bogatić
Hram posvećen ROĐENJU PRESVETE BOGORODICE jedna je od najlepših i najstarih crkava u Mačvi.
Po predanju prvi hram u Bogatiću bio je onaj koji je iz metkovačkog atara Aluge prenet u Bogatić 1797. Od tada pa sve do zidanja sadašnjeg hrama, crkva je nekoliko puta paljena do temelja. Današnji hram podignut je na temeljima ranijeg koji je bio posvećen Tominoj Nedelji i koji je spaljen posle propasti Karađorđevog ustanka i sloma srpskih ustanika na Zasavici. Gradnja hrama počela je 1845., a privedena je kraju krajem 1856. Hram je građen u baroknom stilu, po ugledu na fruškogorske manastire. Osvećenje hrama obavio je tadašnji vladika Šabački Mihailo.
Izuzetnu umetničku vrednost ima ikonostas ovog hrama koji je 1872. godine izradio minhenski đak Stevan Todorović. U svojim odajama čuva dobra izuzetne vrednosti sa signaturom S. Todorovića: Ikonu Jovana Krstitelja, Ikonu Isusa Hrista. Iz stare crkve prenete su 54 ikone, dva filigrantska krsta, 2 jevanđelja i 20 bogoslužbenih knjiga.
Crkva Presvete Bogorodice je značajan spomenik kulture, stavljen pod zaštitu države.
ETNO PARK SOVLJAK
Svojevrstan je etno kompleks kojim je od prošlosti otrgnut delić stare Mačve, autentično dvorište sa okućnicom, staro više od stotinu godina. Formiran je 1971. godine na površini od 2 hektara, sa autentičnim prikazom izvorne narodne arhitekture i celokupnom unutrašnjom opremom i proizvodima narodne radinosti, umetničkog i privrednog karaktera, kao i svim predmetima vezanim za svakodnevni život na selu. Sadržaj etnoparka čine primerci deset tipskih građevina, koje predstavljaju mačvansku kuću sa okućnicom, kakva je bila krajem XIX i početkom XX veka.
Kuća i ostale zgrade u dvorištu opremljene su inventarom, onakvim kakvim su ga ostavili stari Mačvani. U centralnom delu starog mačvanskog dvorišta je kuća “osećanka”, sagrađena krajem XIX veka, sa četiri odeljenja i sunčanim satom. Središnje odeljenje uređeno je kao muzejski prostor, sa primercima mačvanske odeće i pokućstva.
Iz raskošne vegetacije ističe se stoletna lipa sa krošnjom od preko 30 metara.
Ova istorijsko-etnografska celina muzeološki je opremljena tako da predstavlja ambijent seoske patrijarhalne porodice u Mačvi iz vremena Janka Veselinovića. Zato je “kuća”- velika prostorija sa ognjištem, gde se uglavnom odvijao porodični život, opremljena originalnim predmetima iz Mačve primerenim tim ambijentima (stari kreveti, sinije, ćilimi, preslice, razboji, pregače…).
Izgradnjom ovog etno-parka sačuvani su i zaštićeni mnogi predmeti narodnog graditeljstva, kao i oblici narodnog stvaralaštva. U njoj se nalazi stalna izložba mačvanskih slikara naivaca i akademaca, kao i učesnika tradicionalne likovne kolonije.
Praznična seoska atmosfera “Mačvanske svadbe”, u okviru manifestacije “Hajdučke večeri”, privlači veliki broj posetilaca i za turiste predstavlja priliku za upoznavanje tradicije ovog kraja. Svadba koja se odigrava po scenariju dočarava život, običaje predaka i lepotu nekadašnjeg života kroz programe koji se odvijaju pod vedrim nebom.
Svakog leta Likovna kolonija Sovljak tradicionalno okuplja slikare umetnike sa prostora celog Balkana.
radovan kula milića od mačve
zgradnja Radovan kule započeta je 1968. godine. Kulu ubrzo posećuje ondašnja kulturna elita kao i učesnici prvog Festa sa Kirkom Daglasom na čelu. Želja njenog graditelja je da ona bude kutak za sve maštare i sanjalice kao i utočište samoukim slikarima iz Mačve. Milić od Mačve bio je jedan od najpoznatijih srpskih slikara XX veka, rođen 30.10.1934. u Belotiću.
Pravo ime bilo mu je Milić Stanković, ali je široj javnosti više poznat pod svojim umetničkim pseudonimom značenja da je poreklom iz Mačve.
Diplomirao je na Akademiji likovnih umetnosti 1959. godine, a nakon toga na studijskom boravku u Parizu. Član je ULUS-a od 1960. godine. Bio je jedan od 13 članova društva “Medijala”, osnovanog 1956. godine. Članovi grupe bili su: Olja Ivanjicki, Miro Glavurtić, ……
On je bio slikar, vajar, arhitekta i pesnik, i po tome je svojevrstan i zanimljiv. Teme njegovih slika vezane su za nacionalnu prošlost. Milić Stanković je slikao Srbiju, Mačvansku zemlju, svoje detinjstvo provedeno u Belotiću. Crtež i detaljno opisivanje scena na slikama su i osnovne odlike ovog umetnika.
Njegovi uzori su bili stari majstori: Boš, Brojgel, Salvador Dali. Kroz svoje slikarstvo faktografski je zabeležio istoriju svoga zavičaja i srpskog naroda i kroz slikarstvo poetiku slikarske fantastike. Kao bivši student završne godine arhitekture, bio je jedan od najboljih poznavalaca perspektive u slikarstvu.
Umetnikova inspiracija su bili balvani, užarene lopte, sante leda. Slike su mu bile ispunjene detaljima: demonima, noćnim pticama, džinovskim satovima, kulama, crkvama, plotovima, … Za njega je Mačva sveto mesto zemlje Srbije i on, Milić od Mačve, sin Radovanov, unuk Pantelijin neće dati da se sveta mesta zaboravljaju.
Za njegovo slikarstvo bi se moglo reći da je svojstvena mešavina figurativnog nadrealizma. Imao je specifičan stil odevanja: crni plašt sličan mantiji, crnu beretku i štap nalik na vladičanski. Preminuo je 8. decembra 2000. godine i sahranjen u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju u Beogradu.
manastir ilinje očage
Manastir je posvećen Svetom proroku Iliji. Sagrađen je 1983. godine na imanju bračnog para Lacković. Po blagoslovu Njegovog Preosveštenstva Episkopa šabačkog Gospodina Lavrentija, godine 2006. za nastrojatelja postavljen je otac Isaija, a 2010. proizveden u čin Igumana. Njegovim dolaskom pokrenut je duhovni život u manastiru, a počeli su i značajni radovi na dovršenju manastirske crkve i uređenju čitavog kompleksa. Adaptiran je i osposobljen stari konak za smeštaj monaštva, bolesnih i gostiju. Zbog velikog broja poseta podignut je novi konak i sala za prijem. Manastir Ilinje je mesto gde vernici sve češće dolaze da traže duhovni mir i utočište, ozdravljenje, spas za bolesne i oproštaj grehova.
Istovremeno, ovaj manastir postao je i mesto gde se ljudi leče od bolesti zavisnosi.
U manastiru se svake druge subote vrši Sveta Tajna osvećenja jeleja, kada saslužuju i svešteno-služitelji iz Šapca i okolnih mesta Eparhije.
Jeleoosvećenje je Sveta Tajna u kojoj se na bolesnika, uz pomazivanja njegovog tela jelejem, priziva blagodat Božija koja isceljuje duševne i telesne nemoći i čisti dušu od njenih grehova. Sveta Tajna Jeleosvećenja u Crkvi je ustanovljena na osnovu reči svetog apostola Takova, koji kaže: Boluje li ko među vama? Neka dozove prezvitere crkvene, i neka se mole nad njim, pomazavši ga uljem u ime Gospodnje. I molitva vere će spasiti bolesnika, i podignuće ga Gospod; i ako je grehe učinio, oprostiće mu se (Jak. 5, 1415). Crkva je ovu Svetu Tajnu ustanovila polazeći i od reči Gospodnjih, upućenih Njegovim učenicima kada ih je poslao na propoved: Bolesne isceljujte, gubave čistite…(Mt. 10, 8).
Sveta Liturgija služi se radnim danima sa početkom u 4 sata ujutru, a nedeljom i praznicima sa početkom u 9 sati. Ktitori manastira su bračni par Ilija i Stanija Lacković, koji su poklonili svoje imanje Eparhiji šabačkoj, zamonašili se i dobili monaška imena Ilija i Ana.
Srpski pravoslavni manastir ILINJE
M. Jokića 36-38
selo Očage, opština Bogatić
okućnica jurišića i vajat hajduk stanka
Okućnica Jurišića sa vajatom Hajduk Stanka značajan je spomenik kulture, stavljen pod zaštitu države. Ova okućnica nekada je bila dom prvog veterinara u Srbiji Jove Aleksića.
U dvorištu se nalazi centralni objekat kuća i prostrana ekonomska zgrada – čardak, na koji se sa
jedne strane nastavlja otvoren trem.
Zgrada starog vajata je najvredniji objekat u okviru okućnice, koji se po predanju vezuje za Hajduk Stanka, ličnost iz poznatog romana književnika Janka Veselinovića. Ujedno je vredan spomenik narodnog graditeljstva ovog kraja iz druge polovine 19. veka i nemi je svedok davno prohujalog vremena, koje je najslikovitije objasnio Janko Veselinović u svom romanu „Hajduk Stanko“.
U samom objektu nalazi se postavka eksponata.
ZGRADA STAROG OKRUŽNOG NAČELSTVA
Objekat je zidan kao tipska građevina za potrebe sreskog načelstva u Kraljevini Jugoslaviji. Slična zgrada je paralelno zidana i u Zaječaru. Njena gradnja je počela 1929. godine.
Prilikom posete Bogatiću kralja Aleksandra Prvog Karađorđevića, 3. juna 1934. godine, zgrada je bila ozidana, ali ne i dovršena. Tom prilikom kralj je odobrio sredstva iz budžeta Kraljevine Jugoslavije, pa je iste godine završena.
Posle rata u objektu je bilo središte Sreza mačvanskog, a od 1955. godine do danas je sedište Opštine Bogatić. Objekat je smešten na uglu dve ulice, na regulacionim linijama. Fasadna platna, kao i krovne ravni prate vrlo razvijenu osnovu. Centralni deo građevine, postavljen na uglu ulica ima polukružnu osnovu i kružnu vatrogasnu kupolu u vrhu, koja dominira. Fasadna platna su skromno dekorisana, sem nekih delova na kojima je primenjena dekorativna plastika inspirisana mađarskom secesijom.
Objekat je značajan spomenik kulture, stavljen pod zaštitu države.