Crkvena opština Crna Bara

Hram Vaznesenja Gospodnjeg

Miodraga Petrovića Ujke 3, 15355 Crna Bara 

Kako je izgledala jedna crkva u Mačvi u 18.veku prikazaćemo na primeru crkve u Crnoj Bari koja je postojala pre 1715. godine. Administrator valjevske Eparhije Andrej Joakimović u izveštaju beogradsko-karlovačkom Mitropolitu Vićentiju Jovanoviću sredinom tridesetih godina 18.veka je naveo da je antimins u crnobarskoj Crkvi godine 1715. osveštao tadašnji episkop Joanikije Martinović).
Velike zasluge za gradnju crkve i škole u Crnoj Bari ima legendarni Vuk Isaković, koga je opisao Miloš Crnjanski u svom poznatom romanu “Seobe”. Bio je komandant celokupne pogranične žandarmerije od ušća Drine, pa do šanca i varošice Osečine u okrugu valjevskom. U to doba imao je čip pukovnika i ostao je u austrougarskoj vojsci i doterao do čina general-majora. Umro je u Češkoj 1754.godine. Njegovim zalaganjem podignuta je crkva i škola u Crnoj Bari 1732. godine, a za sveštenika je doveo Pavla Ivanoviča iz sela Bukina u Bačkoj.

Ovaj Pavle je predak našeg velikog rodoljuba i naučnika, verovatno najznačajnije ličnosti ikada rođene u Crnoj Bari., akademika, komandanta odreda u Tursko-srpskom ratu, upravitelja Bogoslovije Sveti Sava u Beogradu Miloša Milojevića i brata Sime Milojevića, učitelja i prvog tvorca Učiteljskog udruženja. 

Crkvu je osveštao 1732.Episkop valjevski Dositej Nikolić. Prema podacima iz četvrte decenije 18. veka crkva u Crnoj Barije bila sagrađena od ćerpiča i pokrivena hrastovom šindrom, posvećena Svetom velikomučeniku Georgiju. Bila je duga oko 13 metara, široka 5,5 metara i visoka oko 2,8 metara. Imala je dvoja vrata: sa zapada i severa i po dva prozora na oltaru i naosu. Zvonara sa jednim zvonom nalazila se pored crkve. Na crkvi su bila dva krsta, dok se jedan krst nalazio na zvonari. Crkvena porta bila je “dobro” ograđena i u nju se ulazilo kroz dvoja vrata. Unutrašnjost bogomolje bila je skromna: patos od cigala i svod od dasaka. Ženska priprata bila je ograđena daskama. Na oltaru su bila troja vrata, jedna carska.Crkva je ostala na istom mestu.

Osmanske vlasti su omogućile njenu obnovu 1781.godine u Istanbulu u Arhivu Predsedništva Republike Turske u zbirci aktova koji se tiču verskih poslova nemuslimana i njihovih zadužbina, nalazi se i dan danas akt napisan 02.07.1781. godine koji dozvoljava da se obnovi crkva u Crnoj Bari. Narod je istu posle svakog paljenja i rušenja od strane Turaka ponovo podizao i obnavljao. Poslednji put Turci su zapalili crkvu za vreme Karađorđevog ustanka 1809.godine. Posle oslobođenja 1815.godine, narod je dovukao novu građu da podiže novu crkvu. U tome ga je sprečio mačvanski Buljubaša Sima Katić, koji je središte svoje namestio u Glogovcu. Sima Katić, kao starešina, želeo je da se crkva sagradi u Glogovcu. Obećavši Badovinčanima da će im sagraditi crkvu ako za noć prevuku građu od crkve iz Crne Bare u Glogovac, Badovinčani su to i učinili. Mesto na koje se nalazila stara crkva sa grobljem vremenom je opustelo i dan danas se to mesto naziva Crkvina ili Selište. Posle Mišarske bitke 1806.godine, kada je Karađorđe došao u Mačvu, našao je samo tri crkve. Jednu u Crnoj Bari, drugu između Belotića i Metkovića i treću u Glušcima. Svakoj od njih je darovao po jedno zvono. Dveri i zvono sa crkve crnobarske Katić je dao Badovinčani:ma kao nagradu za prenos građe. Zvono je ostalo sve do okupacije Srbije od strane Austrougaske, kada su sva zvona poskidana i odneta. Dveri sa stare crnobarske crkve se danas nalaze u muzeju u Šapcu. I na njima je zabeležena 1741.godina. Sve ovo je ostalo zabeleženo od strane sveštenika Stojana Frajtovića iz Sovljaka rođenog 1800.godine, rukopoloženog u čin sveštenika 1820.godine, preminuo 1862. godine, a danas sačuvano iz govora Mihaila (pop Joce) Vučetića arhijerejskog namesnika Mačvanskog a sveštenika crnobarskog, prilikom osvećenja današnje crkve 1927.rod. Pred sam rat 1912.godine crkvi u Glogovcu popuštaju temelji, i u njoj se više ne vrše bogosluženja.

Sveštenici, parosi iz drugih parohija su otvorili kapele u svojim parohijama.Paroh crnobarski protojerej-stavrofor Hadži Mihailo Joca Vučetić, načinio je kapelu od jedne učionice u školi.Tu je vršio verske obrede i bogosluženja do podizanja nove crnobarske crkve Vaznesenja Gospodnjeg. Hram je izgrađen po želji i potrebi crnobaraca i sveštenika 1927.godine i osvećen na dan Vaznesenja Gospodnjeg. „Sva Srbija gradi novu crkvu u Crnoj Bari – Nova crkva u Crnoj Bari osvećena je na Spasovdan 1927. godine. Da se crkva podigne omogućili su dobrotvori: Milorad i Aleksandar Tadić iz Beograda, Trgovačka industrijska banka, Ljubomir, Živan i Mladen Ivanović iz Crne Bare, Rajko Brodić, Ivan Sonoković, trgovac iz Mačvanske Mitrovice, Milorad, Luka i Milan, unuci pok. Stevana Ivankovića, Mladen Mirković, Lenka Grigorić, Andrija Sirovica Mađar, Živana Jurišić, Filip Šokčanić, Pantelija Jurišić, đeneral, sin Živka Jurišića, trgovca iz Crne Bare poklonio je Jevanđelje bogato ukrašeno i vredno ondašnjih 3.000 dinara, Mladen Stanojević, kolar, Ljubica Miražić i Milica Poznanović svi iz Crne Bare (svi navedeni se spominju kao veliki priložnici). Potom: su kao veliki priložnici zabeleženi i : Ljubica Krajčinović iz Glogovca, dr Nikola Perić, ministar iz Beograda, Vračarić i Vuković, trgovci iz Šapca i Đorđe Radisavljević, neimar-preduzimač.“